Predavanje predstavlja spekulativnu radionicu usmjerenu na potencijalnu ponovnu uporabu arhitektonskih komponenti i materijalnih elemenata nakon uklanjanja postojećeg stadiona Maksimir. Iako takva razmatranja nisu izrijekom definirana natječajnim programom, radionica ih uvodi kao dodatni konceptualni sloj - kao poticaj sudionicima da promisle o „životu nakon života” strukture, izvan njezina fizičkog nestanka.
Umjesto da se rušenje promatra kao konačna točka, predavanje ga reinterpretira kao trenutak transformacije, u kojem se fragmenti stadiona - konstruktivni elementi, materijali i prostorni artefakti - mogu ponovno tumačiti, redistribuirati ili reintegrirati u nove arhitektonske ili urbane kontekste. U tom smislu stadion se ne shvaća kao jedinstveni objekt, već kao repozitorij resursa s latentnom prostornom, kulturnom i materijalnom vrijednošću.
Pozornost se posvećuje i pragmatičnim i simboličkim dimenzijama ponovne uporabe, uključujući pitanja održivosti, memorije i kontinuiteta, kao i mogućnosti stvaranja novih narativa kroz transformaciju postojećeg materijala.
Otvaranjem ove tematske linije, predavanje potiče sudionike da razmišljaju izvan neposrednog okvira natječaja, zahvaćajući šira pitanja kružnosti, odgovornog upravljanja resursima i kulturnih implikacija rušenja. Ponovna uporaba pritom se ne postavlja kao obveza, već kao prilika - izborni, ali smisleni okvir kroz koji nasljeđe stadiona može opstati u izmijenjenim i neočekivanim oblicima.
- 15.1.2026 11:32:20